ALEN LEMEŠEVIĆ: Moj najveći lični uspjeh je što u životu radim ono što volim.

Alen Lemešević poznati je Sarajevski pjevač/ kantautor , gitarista , horski pjevač u narodnom pozorištu te saradnik mnogih zvučnih imena Bosanskohercegovačke estrade..

Počeo je Alen vrlo rano da se bavi muzikom a svoj prvi bend osniva 1988 godine .

Alene, u svijet muzike ušao si vrlo rano, dakle sa 5 godina . Kakvi su bili tvoji početci i čime si se bavio u ranom djetinstvu?

-Pa kao i sva djeca, lopta je bila prva i ostale igre… gitara je u kuću stigla prvenstveno mom starijem bratu, medjutim završila je u mojim rukama. Prve akorde pokazao mi je moj dajidza, koji je tada imao svoj bend i svirao. Sve dalje je istorija 🙂

Nije slučajno da ti posjeduješ ogroman talent, potičeš iz muzičke porodice , koliko si imao tada podrške od svojih najmilijih ?

-Moja majka odlično pjeva. Taj gen muzički i povukao sam sa majčine strane, mada moram reći da se u porodici itekako znalo pjevati, tome svjedoče derneci mojih roditelja, gdje sam iz druge sobe virio i slušao šta se svira i pjeva. To mi odredilo životno opredjeljenje. Roditelji su dali sve da se bavim onim što najviše volim. Isto činim i sa svojim djetetom. Smatram da je greska forsirati djecu da budu nešto što ne žele…

Prvi bend osnivaš 1988 godine, možemo li se prisjetiti malo tog perioda?

– 1987,88,89, najljepše godine koje pamtim kao tinejdzer. Imao sam bend Orion. Osnovali smo ga moj prijatelj Edi Vejzović i ja. Tada već u 5 osnovne sam svirao javne nastupe. Obzirom da sam rodom iz Dervente koja je bila poznata po rukometu i gitarijadama. Kasnije ću se i profesionalno baviti rukometom. Od toga se jednostavno ne moze pobjeći.

I onda na žalost dolazi do rata . Svi znamo kako nam je bilo .. Ali nekada je pjesma bila jedina koja je čovjeka gurala naprijed, čak i u rovovima vojnici su pjevali .. Vjerujem da ni ti nisi tada ostavio muziku, pjevalo se vjerujem i kad je najteže bilo?

– Obzirom da sam izbjegao prvo u Srbiju, Kikindu, pa onda u Hrvatsku da bih se jednog jutra 93 probudio u Njemačkoj. Bilo je teško razmišljati o muzici, ali se i tada radilo. Pisale su se pjesme o trenutnoj situaciji u zemlji.. o ovu koji je ostao, o tom nekom inatu, jer moralo se ako ništa barem neki doprinos dati. Tada sam kupio prvi instrument koji sam zaradio lično i dan danas ga sviram. Na njemu sam vježbao i po 5 sati dnevno, sve što danas znam, na tom instrumentu sam naučio.

Nako rata snimaš i svoj prvi album u studiju Samira Mujagica ( grupa SMS) .

– 98 brat i ja postajemo članovi grupe Proces, sa kojom snimamo, tj završavamo prvi album” Još jedan dan”. Ugostio nas je Samir Mujagić i to je u biti prvo studijsko iskustvo koje sam imao. Bend na žalost ne postoji već od 2000 godine.

Kako je dalje tekla tvoja karijera?

– 2001 godine formiram bend zajedno sa mojim Salihom Hadziabdićem i Adijem Isakovićem, Unplugged Plug. Bili smo rezidentni bend Isv Rock kluba Sloga, kasnije Cinemas Sloga. Nakon toga 2014 snimamo prvi album. U medjuvremenu se pojavljujem na albumima Dine Merlina, Adnana Jakupovica, Hari mata Harija, Aleksandre Radovic itd.. kao studijski muzičar i prateći vokal.

Posljednih 20 godina u tvoju biografiju upisuje se i saradnja sa mnogim zvučnim imenima naše estrade.

– Obzirom da sam radio sa jednim od najboljih muzičkih producenata Mahirom Sarihodzićem, imao sam priliku da saradjujem da tako kažem velikim imenima. Što mi je u konačnici donijelo mnogo benefita u mojoj karijeri.



Pjevao si prateće vokale te svirao gitaru na pjesmama svojih kolega, za koga tačno?

-Kao studijski muzičar i prateći vokal saradjivao sam sa brojnim imenima, istakao bih neka: Dino Merlin, Hari mata Hari, Adnan Jakupović, Maya Sar, Aleksandra Radović, Sergej Ćetković, Tijana Dapćević, Sladjana Mandić, Dino Šoše, Karolina Goceva..


Pisao si pjesme Arminu Muzaferiji?

-Armin Muzaferija je moj dugogodišnji saradnik.. da pisao sam uspjesnice Dzehva, Studen vodo, Biću tu…
Teško vrijeme…
Upravo spremamo i novi singl.. biće javnost iznenadjena, pozitivno nadam se.

Kakvi su tvoji planovi što se tiče bliske budućnosti?

-Planovi za budućnost su da završim album i ispunim ugovorne obaveze prema svom  izdavacu Cro Rec-u.

Estrada nekada i sada?

Estradu nekada ne poznajem, jer nisam bio dio nje, a ovo danas mislim da je sve drugo osim estrade. Kada nemate esnaf onda nema ni dobrog posla.

Šta smatraš svojim najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri?

-Najveći lični uspjeh što u životu radim ono što volim. Moj posao u NPS-u, u Operi narodnog pozorišta je moj osnovni posao, a muzika generalno ono čime se bavim u životu… i mogu reći da sam sretan zbog toga.

Na šta si ponosan u životu?

-Ponosan sam na svoju porodicu, na svoju kćerku Aidu koja je već sa 16 godina mnogo više napravila nego što sam ja u njenim godinama.


Da imaš mogućnost da vratiš vrijeme, da li bi nešto promijenio u svom životu ?

– Ne bih ništa mijenjao, jer vrijeme je nemoguće vratiti 🙂 a ne žalim ni za čim.

Pjevač, kantautor, gitarista, horski pjevač i mnogi drugi epiteti se vežu uz tvoje ime .. Ko je Alen privatno?

-Ljude me poznaju kao nekoga ko je jako odgovoran i ko uvijek daje 100%. Jako sam zahtjevan u poslu i ne popuštam. Neko vas voli, neko ne. Privatno sam porodičan čovjek, skromnih životnih svakodnevnih želja.

Hvala od srca za ovaj razgovor! Zamolila bih te da onako od srca uputiš poruku svima onima koji će čitati naš intervju.

-U nedostatku empatije i osjećaja prema drugima, zapali smo u vakum izmedju dobra i zla. Život je kratak da bi živjeli tudji, posvetite se svom i svojim najmilijim. Od srca svako dobro vam želi Alen Lemešević